Tvrđava

Tvrđava je svaki čovjek, svaka zajednica, svaka država, svaka ideologija. Glavni junak romana, Ahmet Šabo, želi da nađe most do drugih ljudi, da izađe iz tvrđave, jer zna, razdvaja nas i uništava mržnja, održaće nas samo ljubav, ili makar vjera da je mogućno ma kakvo sporazumijevanje među pojedincima i zajednicom. Vođen tom vjerom i željom, on ostaje vedar i moralno čist. Najčešće se o Dervišu i o Tvrđavi govori u paru, gotovo kao da je riječ o dijelovima istog ciklusa, o nastavcima.

A ipak, mada je riječ o romanima iz kojih se zrcali slična vizija svijeta, oni se suštinski razlikuju. Tvrđava je, usprkos svemu, vedriji roman: u Dervišu je smrt besmisao kao i život, dok Tvrđava smisao nudi u ljubavi (kraj pretposljednjeg poglavlja Tvrđave kao da je direktna antiteza čuvenom kraju Derviša i smrti: Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito, i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepše: tako sve ima više smisla. I smrt. I život.), a životna linija vodilja Ahmeta Šabe jest ono što negdje ističe upravo Meša Selimović: ostati neuprljan u jednom prljavom svijetu.