Zapisi o gradovima

Bosnu i Hercegovinu, uz njene ostale ljepote, krase i bezbrojni stari gradovi, izgrađeni u srednjem vijeku ili kasnije, koji su za bosanske kraljeve, banove i feudalce predstavljali sigurnost i zaštitu, i koji su najčešće zidani u kanjonima rijeka, na strminama bregova, na visinama planina, ili na raskršćima puteva – kako bi se sa gradskih zidina motrilo dolje na drumove: kud ko prolazi i zbog čega prolazi, je li prijatelj ili neprijatelj.
(…) Svuda su – i može se reći da je puna Bosna i Hercegovina tih starih starina, tih nijemih gradina, od kojih poneke ni imena nemaju, do samo svoje dugo vrijeme – i tajnu koju pod kamenom kriju: otkada su, čije su bile, šta su vidjele, i šta preživjele … Gotovo su poredane niz Unu, niz Sanu, niz Savu, niz Drinu, niz Neretvu – stoje nad njima kao kakvi starci. I mudri su kao starci: da ti ispričam … Bilo je to i to … U jedno davno, predavno vrijeme…