Gromovo đule

Skender Kulenović je u ovoj knjizi spontano zakoračio u svijet iz koga je dugo odsustvovao, držeći svoja osjećanja u ravnoteži između onoga što je bilo prije i onoga što je došlo poslije. Njegovu sjetu i prigušenu tugu izazvat će sjećanje na poginulu braću… On se poslije dugo vremena našao ispred napuštene, polusrušene rodne kuće i na tom mjestu počinje iznova da živi svijet njegovog djetinjstva, toliko stvaran kao da je uvijek trajao, kao da pisac nikada iz njega nije ni otišao, mada nam je iz priče Najljepše i najglavnije jasno njegovo saznanje da čovjek cijelog života traga za nekom višom ljepotom, za savršenstvom, cijelog života traži smisao svog postojanja očekujući da dosegne do suštine, do apsolutnog… Svaka priča nam otvara po jednu stranicu njegovog djetinjstva i tek sve one zajedno čine cjelinu i daju nam potpunu sliku o događajima i likovima koji se u njima pojavljuju.