Bulke pored pruge

Ovim romanom pisac nam priča o svom djetinjstvu koje je živjelo, radovalo se, tugovalo, čeznulo za ljepotama, upravo pored male pruge, na malim željezničkim stanicama. Naravno, njegov otac je onaj čovjek koji ima crvenu kapu, i koji otpravlja vozove. I, cio okvir priče, koja je sasvim stvarna, a ispričana je u prvom licu, ispovjednim tonom i postupkom, mogao bi se ovdje naći: Od sada će to biti naš dom, do Zbogom! Zbogom, male stanice!. Naravno, između tih riječi, stalo je cijelo jedno djetinjstvo. To je vrijeme kada dječak ima upravo onoliko godina koliko sada imate vi, učenici četvrtog ili petog razreda. Znači, bilo je to divno doba ranog djetinjstva.