Sarajevski nekrologij

Knjiga Alije Nametka Sarajevski nekrologij u Bosni i Hercegovini i nije imala pravu javnu recepciju. O njoj se možda i jeste kuloarski i kafanski govorkalo, ali se nije ozbiljno pisalo. Recimo da među razloge za to spada i činjenica da ovu knjigu dosad zapravo nije nikad ni objavio neki bosanskohercegovački izdavač. Pripovjedač, dramatičar, folklorist. Prvim novelističkim tekstovima javio se u zagrebačkim književnim časopisima za vrijeme studija (Književnik, Omladina, Savremenik, Vijenac, Hrvatsko kolo). Objavio knjige Bajram žrtava, Zagreb 1931, Dobri Bošnjani, Zagreb 1937, Ramazanske priče, Sarajevo 1941, Za obraz, Zagreb 1942, Mladić u prirodi, Sarajevo 1943, Dan i sunce, Zagreb 1944, Abdullahpaša u kasabi, Sarajevo 1945. Intenzivno se bavio skupljanjem i objavljivanjem usmene književnosti i etnografske građe.

Zbog aktivnoga sudjelovanja u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH-a, osuđen 1945. na petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet. Izopćen iz bosanskohercegovačkog književnoga života, ponovo je počeo objavljivati tek nakon dugogodišnje šutnje (Trava zaboravka, Zagreb 1966. i Tuturuza i šeh Meco, Zagreb 1978). Značajan pripovjedač, koji izvornim darom i sjajnim osjećanjem jezika u svojim najboljim novelama nadrasta ograničenja tradicionalističkih književnih i životnih nazora. Punu i pravu recepciju Nametkove proze trajno je omela njegova politička ekskomuniciranost i građanska marginaliziranost.

U knjizi Sarajevski nekrologij, objavljenoj posthumno (Zürich 1994), Nametak se pokazuje kao novovjekovni Bašeskija - kroničar koji britkim jezikom i kroz briljantne novelističke krokije, i toplo i ironično u isti mah, svjedoči o životu tradicionalne sarajevske muslimanske sredine kao cijeloga jednog paralelnog, zatajenog mikrokozmosa u vremenu epohalnih društvenih i političkih promjena (1961-1985).