Enciklopedija mrtvih

Jedna od najboljih knjiga priča u modernoj svjetskoj književnosti. Riječ je o autentičnom remek-djelu, oproštajnoj fugi književnog Mozarta Prozaik, esejist, književni prevodilac. Pisac snažne samoosviještenosti, kojom su koherentno prožeti cijelo njegovo djelo, njegove autopoetičke postavke i njegovo intelektualno-moralno držanje.

Jedan je od najvažnijih i umjetnički najmoćnijih autora u generaciji, koja s početka šezdesetih godina uspostavlja djelotvornu korespondenciju s novim tokovima u svjetskoj književnosti. S obiteljskim sjećanjima na holokaust iz Drugoga svjetskog rata, s intelektualno snažno proživljenim iskustvima svevlasti crvene ideologije, Kiš je o temi totalitarističke pošasti Dvadesetoga stoljeća stvorio jedan od najeminentnijih i najsugestivnijih opusa u evropskoj književnosti.

Objavio je romane Mansarda (1962), Psalam 44 (1962), Bašta, pepeo (1965), Peščanik (1972), zbirke pripovjedaka Rani jadi (1970), Grobnica za Borisa Davidoviča (1976), Enciklopedija mrtvih (1983), Laut i ožiljci (1994), dramu Elektra (1992), eseje Poetika (1972), Poetika, knjiga druga (1974), Život, literatura (1990), Gorki talog iskustva (1990), znamenitu polemičku knjigu Čas anatomije (1978), te pjesničku knjigu Pesme i prepevi (1992). Knjige Danila Kiša brzo su stjecale evropsku recepciju i prevedene su na mnoge jezike.