Dnevnik jednog nomada

“Tekst ulančan u petnaest poglavlja emocionalni je ringišpil, čitatelju razvlači lice u smajl, steže grlo, muti oko pa opet baca u smijeh i tako ukrug, kako se uostalom namotava i autorov život u tih pet godina koje bilježi, isprva spontano dnevnički, a onda po sjećanju, memoarski. (...) Dnevnik istodobno vibrira vedrinom i tjeskobom, katarzičan je, ponegdje možda skandalizirajući, vrlo informativan, na koncu i poučan, iako mu ništa od navedenog, vjerujem, nije bila namjera. Nemaju te putopisno-čitateljske bilješke baš nikakvih pretenzija osim biti čisti koncentrat života, vjerodostojan otisak bivanja jednog šarmantnog i dobronamjernog enfant terriblea”. -Vanja Kulaš