Lutka od riže

Svaka priča svjedoči o specifičnom sarajevskom pismu u kojem se sudbonosno ukrštavaju priča i stvarnost, literatura i život, strah od smrti i nada da će oživjeti.
Međutim, u postratnom sarajevskom pismu Dragane Tomašević nema one napadne komercijalističke patetičnosti i naturalističke morbidnosti kakve smo mogli pronaći u mnogim sarajevskim ratnim bestselerima.
Naprotiv, Dragana Tomašević, vođena spisateljskom intuicijom, uspjela je u svojoj sarajevskoj postratnoj prozi ukazati na jedan specifičan sarajevski i uopće bosanski fenomen imitirnja života i svih njegovih oblika.
Za autoricu nije mjerodavan sud ovog ili onog kolektiva, nego sud njezine savjesti
Iz recenzije Mile Babića