Maršal na Poljudu

Ima li ičega prirodnijeg od Tita koji se na bijeloj Vespi spušta u grad iz škvera? U kakvom su odnosu bili vođa bivše države i Split, a u kakvom su mogli biti? Zašto je njegov djelomični oponašatelj na čelu novostvorene države mogao postati predsjednik, ali nije mogao osvojiti srce dalmatinske prijestolnice i ekipe s Poljuda? Kako izgleda melankolija ljudi na odlasku, koji se svaki na svoj način mire s povijesnim porazom? Kakav je bio tok svijesti protagonista raspada rečene države, a kakav onih koji su u tom raspadu bili puki statisti?

To su pitanja koja otvara i teme kojima se bavi drugo proznofikcijsko ostvarenje povjesničara i publicista Dragana Markovine, koje ovaj put dobiva i romaneskni zamah – s okusom mora i soli, gorčine ali i miline, one hedonističke. U kolopletu priča o sasvim nedavnoj i već nešto nam davnijoj prošlosti, Maršal na Poljudu govori nam umnogome i možda ponajprije o – sadašnjosti.