Ponornica

Svoj roman Ponornica Skender Kulenović je objavio tek godinu dana uoči smrti. Ponornica je bila i ostala sjajna potvrda da je pjesnik Kulenović izvrstan i kao romanopisac.

Pjesnik, dramatičar, pripovjedač, esejist. Rođen u osiromašenoj begovskoj obitelji. Osnovnu školu završio u Petrovcu, gimnaziju kod isusovaca u Travniku, a prava studirao u Zagrebu. Tamo je unišao u krug lijevo orijentiranih intelektualaca, postao članom KPJ, a po izbijanju rata 1941. otišao u partizane. Nakon rata bio je kazališni dramaturg u Sarajevu, a kasnije obavljao razne političke dužnosti u Beogradu. U posljednjem razdoblju života živio je pretežno u Mostaru. Kulenovićevo djelo u žanrovskom i poetičkom pogledu obilježeno je snažnim kontrastima. Počeo je ciklusom soneta Ocvale primule (1927), u kojemu je već kao gimnazijalac pokazao izrazito artističko umijeće u toj najtežoj pjesničkoj formi. Sonetu se vratio i mnogo godina kasnije, već pri kraju književne karijere, obogativši našu književnost dvama pjesničkim remek-djelima (Soneti 1968, Soneti 1974). U međuvremenu, Kulenović je apsolutnu pjesničku slavu u Jugoslaviji postigao partizanskom poemom eruptivne snage, otvorenoga stiha i simfonijske forme Stojanka majka Knežopoljka (1942), te drugom iz istoga inspirativnog vrela Ševa (1952). Posthumno je otkriven i objavljen rukopis poeme Na pravi sam ti put, majko, izišo, sasvim drukčijega, intimističkog karaktera. Kulenović je objavio nekoliko drama: A šta sad? (1946), Djelidba, Večera (1947), zbirki pripovjedaka: Divanhana (1972), Gromove đule (1975), te pred kraj života roman Ponornica (1977), koji je po nekim naznakama bio zamišljen kao velika obiteljska trilogija.