Arhitektura i druge umjetnosti

U ovom djelu autor je izabrao onaj najteži – nepristran način,izbjegavši onu magičnu fascinaciju s kojom se susreće svaki analitičar koji je pokuša tumačiti. Autor je arhitekturu nastojao hipotetski „ogoliti” do njezine srži kako bi mogao imati bolji uvid u stvarnu strukturu njezine ostvarene forme. Jer svaka je arhitektonska forma kompleksan uradak,koji čini njezin nosivi sklop, zatvarajuću opnu i funkcionalni raspored obuhvaćenog prostora.

Korišteni elementi smisleno su raspoređeni unutar arhitektonske kompozicije prema načelima sređivanja umjetničkih prostornih izraza. Sve je u konačnici zaogrnuto estetskim slojem koji arhitektonskom djelu daje prostorno-likovnu ekspresiju. Upravo je ta atribucija likovnosti kamen temeljac na kojem izrasta svaka prostorna kreacija. A ta likovnost, otkuda ona dolazi, gdje je njezin izvor? Zašto se arhitektura služi upravo takvim izrazom kojim od najranijih vremena kreirasvoju poruku? Odgovorima na ta pitanja bavi se upravo to djelo.