Trava zaboravka

Uvodni dio novele Sunce, novela počinje slikom grada, tj. njegovih kuća i dvorišta, koje posmatra mladi krovopokrivač Salih:
“Vidio je on sa sljemena ustalasano kameno more - hiljadama takvih kuća kao što je i ova, s koje on treba da skine kameni oklop i da joj natakne crvenu kapu od crijepa, kakva je kod onih kuća što se dižu upravac, tamo gdje su nekad bile njive. Vidio je stare
raspukle zidove, iskrivljene i sklone padu, a mjesto kojih se dižu novi i uspravni. Eto, Salih je mlad, istom je u tridesetoj, ali je njemu žao toga starog što iz dana u dan gine i utapa mjesto novome. On bi htio da ovo staro uvijek ovako ostane, pa makar se i nekako krpilo. Ove su mu stare kuće ugodnije, s malim prozorima na ulicu a velikim na dvorište i bašču, sa visoko ograđenim dvorištem svaka je bila kao osamljena, kao
mala država, u kojoj je muž vladar, a ostali slušali i pokoravali se. Visok je zid svakog dijelio od susjeda - niko se nije htio miješati u tuđe poslove - malehan je prozor gledao na ulicu, jer je čeljad okrenula svu pažnju na kućni red, a malo se obraćalo vanjskom, zajedničkom. Žao je njemu što to tako gine iz dana u dan, pa su crveni krovovi češći (on običava reći da su to crvene, otrovne gljive), što se ruše zidovi između susjeda i što se na starim
kućama probijaju široki i visoki prozori na ulicu......