Romeo i Julija

Bilo bi jednostavno "Romea i Juliju" okarakterizirati kao "tinejdžersku dramu" koja u fokusu ima upravo one motive koji ovaj žanr čine onim što on danas često jeste: fatalnu ljubav emocionalno nezrelih osoba; pretjerano dramatičnu reakciju na društveno nametnutu zabranu; radnju koja se (barem iz današnje perspektive) patosu približava siviše često da bi je mlađi čitaoci mogli shvatiti kao autentičnu. Ipak, ona je opstala kao jedno od najpopularnijih književnih djela ove vrste ne uprskos ovim motivima, već upravo zbog njih.

Ernad Osmić

O autoru:
Malo ima sačuvanih dokumenata u kojima se spominje William Shake­speare, jedan od najvećih književnika svih vremena. Iz njih se vidi da je taj engleski dramatičar, pjesnik i glumac odrastao u trgovištu Stratfordu na rijeci Avonu, proveo dvadesetak godina u Londonu i vratio se u rodno mjesto kao bogat zemljoposjednik. Zna se usto da se rodio u travnju 1564., da se oženio i imao troje djece, te da je umro u travnju 1616. i pokopan u crkvi Svetoga Trojstva, gdje je bio i kršten.
Njegov otac John bio je ugledan obrtnik i član gradskoga vijeća, vlasnik velike kuće u ulici Henley koja je danas nacionalni spomenik; majka Mary Arden potekla je od poznate obitelji iz okolice grada.
Godina 1587. može se smatrati prekretnicom u Shakespeareovu životu jer je vjerovatno tada s jednom od pet putujućih glumačkih družina koje su gostovale u Stratfordu krenuo u London. Poznato je da je već 1592. postigao neke uspjehe kao glumac i dramski pisac. Ali tada su zbog kuge sva kazališta bila zatvorena, a Shakespeare je za sljedeće dvije godine napisao poeme Veneru i Adonisa i Silovanje Lukrecije, te najveći broj poznatih soneta. Iz posveta tih djela vidi se da je bio na rubu egzistencije i živio od milosti jednoga bogatog plemića.
Kada su se kazališta ponovno otvorila, Shakespeare je zaradu od poezije uložio u glumačku Družinu lorda komornika čijim je članom i suvlasnikom ostao do kraja karijere. Nastupali su posvuda u Londonu, katkada gostovali po provinciji, a 1599. sagradili su vlastito kazalište Globe. Shakespeare je do tada bio napisao gotovo sve svoje povijesne drame (npr. Henrik VI., Henrik IV., Henrik V., Rikard III., Rikard II.) i komedije (npr. Kroćenje goropadnice, San ivanjske noći, Mletački trgovac, Vesele žene windsorske) [vindzor], te dvije rane tragedije (Tit Andronik, Romeo i Julija).
Oko godine 1612. Shake­speare se povlači iz kazališta i vraća u Stratford, gdje je i umro.