Priče iz davnine

Nije nepoznanica da bajke imaju, kada je riječ o lektirama i dječijoj književnosti, veliku moralnu dimenziju u pedagoškom radu. Ivana Brlić-Mažuranić i njene “Priče iz davnine” prate veoma pažljivo tu nit koja mlade (ali i starije) čitaoce vode od neobičnog i fantastičnog narativa, do veoma realnih poruka i/ili pouka o prirodi čovjekove dobrote.

Iz čega proizlaze vrline koje promoviraju bajke u ovoj zbirci? Da li je uistinu riječ samo o vješto zapakovanim moralističkim alegorijama, ili je Brlić-Mažuranić uspjela u svojim bajkama dokučiti jedan dodatni nivo narativne kompleksnosti i wordlbuildinga (stvaranje svijeta)?

Iz predgovora

Ernad Osmić